|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sitnice koje čine moj život potpunim i nepotpunim...
možda me za tebe veže samo suosjećanje...
jer u tebi vidim sebe...
vidim strah
individualnost...
toplinu..
izgubljenost...
puštam te sve dalje
želim zapaliti sve mostove
ali svejedno ih ne palim
ne još
nije vrijeme
dodirni me, sasvim slučajno,poljubi me filmski nestvarno..i najljepše kad je prestani, okreni se i nestani...
ovo sunce svaki dan u meni budi uzbuđenje...
ja sam dijete sunca
uskoro ću izvući svoje role iz garaže, obrisat prašinu i udisat toplinu...
veselim se obavezama, bojim se zapreka, hodam neustrašivo..
tražim svoj mir, s nemirom trčim...
smijem se, u zadnje vrijeme se puno smijem...
u meni se budi proljeće..
jedan poziv..
brinem se...
sutra je novi dan..
gledam preko ramene u dane iza mene..
više me ne proganjaju....
sunce me doziva...
kad neke poteze napraviš nema povratka...
ovaj put sam to imala na umu ali sam ga ipak učinila...
i sad, nekoliko mjeseci nakon toga ja i dalje trkeljam tu neke gluposti...
idem od jedne točke do druge i ponovno se vračam..
ko idiot...
ne želim al ipak radim isto...ti skupa samnom...
nadam se da će me obaveze pritisnut pa neću imat vremena ni misliti o tebi ali imam..
uvijek ga nađem...
mislim si ok, to će sve proć...
nema jakih emocija...
ali onda se pojavi ljubomora...
zašto?
ljubomorna sam ko pas..
samu sebe izjedam..
ljuta sam i grizem
i ljubomorna sam
na nju...
i tražim priliku da te imam...
cijelu noć..
prilike nema...
glumiš majmuna..
i ja sam zajedno s tobom majmun ali manji ako ništa drugo
imamo priliku, imamo kemiju, razgovor, al ne....
bježiš od mene, uporno bježiš...
a ja nemam više snage loviti te...
i bojim se da te puštam..
na trenutke te puštam
na trenutke me ljubomorna ubija...
znam da kad potpuno odeš više se nećeš vratit...
nema veze
iza kiše mora doć sunce..
hoćeš li doći?
napokon neke svoje prioritete slažem...
faks...
napokon mu se posvećujem i sretna sam zbog toga
male sitnice me i dalje usrećuju 
na neki način te volim...onako jednostavno, intezivno i iskreno....
drugi put u životu to mogu reć....nema zasljepljenje zaljubljenosti ili neznam čega, iskrena ljubav...
ne boj se, čuvam je u sebi...
stara pisma...uspomene naviru....
bila sam bezosječajno razmaženo derište...
kako da vratim vrijeme?
ispravim greške?
žao mi je, iskreno, od srca žalim....molim te oprosti mi...
osmjeh prijateljice, vožnja tramvajem...
hrabro naprijed...glava gore...
osmjeh ne silazi sa usana....
raspoloženje raste....dušo, zamjena je bila loša opcija....
s konja na magare....greška..
raspoloženje raste, tvoja greška meni svijetla točka...napokon vidim...
susret s prijateljima...osmjesi...
povratak kući...moja kula sigurnosti...
sjećanja se vraćaju, pravde nema, suze naviru...
platila sam za svoje greške, zar ne plaćamo svi mi?
obraćanje pogrešnoj osobi..
oprosti ne nabijam na nos, nema riječi utjehe, mislila sam da to mogu s tobom podijelit...greška
oprosti..nema te na listu, znam, ne želiš znat....brišem kontakte...
oprosti što sam ti to učinila..
moj šećer na kraju...
21.12.
ne dočekanih 4mj...
greške radim...
tražim nemoguće...
sjećam se izlaska iz busa, pogledom te tražim, nema te...
nada umire, nisam ljuta,prije razočarana..
opraštam se od svih, obavljam formalnosti...
okrenem se...ti i biciklo...
osmjeh ne silazi s usana...
grlim te..
ljubiš me..
nisam obavila sve a jedino na što mislim si ti...
roditelji stižu...odlaziš,pogledom te pratim..
dolazim doma, tuširanje, raspremanje, ponovno na bus...
čekaš me, ljubim te...
nemogu prestat...
park, klupica....u tvom zagrljaju je sigurnost...
tvoje riječi-ne pričaj gluposti, ohladi, uživaj u trenutku..
uživam....
uživam u uspomenama...
nada je tu negdje, nema nas više...
Božić....toplina...prijatelji...
djed Božičnjak ne obavlja svoj posao...
nema veze...
hrabro naprijed...
imam mnogo što drugi nemaju...
zahvaljujem na tome...
smirenost, mogu ja to...
prošla su dva dana od naših poljubaca......dva dana u kojima mi ne izlaziš iz glave....
osjećam euforiju jer koliko se trudio prikriti vjerujem da sam ti falila......
molim se za strpljenje....jer vrijeme će mi pokazati trebam li dalje ili ima nade...
lagano idem dalje ali i dalje gledam iza ramena....tražim se pogledom, s nadom da si tu negdje...
istinski sam te trebala prije dva dana i bio si tu....puno si puta zeznuo stvar ali zahvaljujem ti jer si sada bio uz mene....
u glavi mi se ponavljaju iste riječi.....samo znam da te želim, trebam, želim...
sama sebi sam pokazala da neke stvari mogu...često ne vjerujem u sebe, to su ružne navike kojih nikako da se riješim ali znam da u meni čuči netko tko mi govori-ti to možeš, sve će biti ok...
isto tako okružena sam ljudima koji vjeruju u mene i na tome sam im neizmjerno zahvalna.... nadam se da ću im se jednom moći odužiti......
euforija je i dalje u meni, već me hvata strah da će nešto loše biti, jer uvijek nekako ispadne sve je super a onda nagli pad.....e nadam se da mi se to sad neće dogoditi, nego da će se posložiti neke stvari....
i really want you, čak nakon svega... 
šaljem osmjeh svim prijateljima i neprijateljima, zahvaljujem svima koji su uz mene....isto tako ja stojim uz vas, kad nećete moć dalje ovdje sam....
A. puno hvala...ponekad mislim da ti nedajem dovoljno do znanja kak sam sretna jer se znamo :) eto zagrljaj veliki i brzo ozdravi
balašević mi svira već nekoliko dana...
potpuno sam se prepustila njegovim stihovima....
za moje zločesto...koje mi je previše u glavi ali ne bunim se......
zatekla sam se u razmiišljanju...što bi učinila da saznam da je sutra zadnji dan mog života...
bi li učinila lude i nezamislive stvari, dali bi proživjela svoj posljednji dan isto kao i druge ili nešto sasvim drugo.............
unazad neko vrijeme pokušavam ljudima reći koliko mi je stalo do njih.. ne zato što mislim da ću uskoro umrijet nego sam u jednom trenutku života shvatila da je život prekratak i da ga treba što više iskorištavat....
vjerujem da bi riječi "volim te" češće izgovarala....
vjerujem da bi bila i zločesta i dala do znanja ljudima koji su me povrijedili, istinski povrijedili...
isto tako vjerujem da bi pokucala na jedna vrata i pljusnula ga, kao što jedna pjesma od grupe ramirez kaže- on je nezreli muškarac, on je beskrilni komarac... upravo taj komarac mi je previše u mislima...
možda bi učinila stvari koje stalno odgađam...kao počistila sobu, kuću, oprala prozore....trčala sa psom dok ne dehidriram....
ležala na livadi i gledala nebo...svjesna sam da to samo u filmovima izgleda super jer bi ja vjerojatno legla u drek ili blato, il bi pored mene proletio poljski miš i onda mi me srčani primio
jednom u nekoj svojoj dječjoj, pubertetskoj i depresivnoj fazi željela sam da danas bude zadnji dan....sada....ne, previše me strah i previše toga nisam isprobala, vidjela...
nadam se da kraj neće biti uskoro...
žao mi je što je ponovno neki depresivni post...u stvarnosti nisam depresivna, samo ovdje
ponovno...
iz kreveta sam jedva ustala...
toliko snova, noć je prekratka....želim da prestanu...
želim se naspavati i odmorna ustati.....
misli prolaze kroz glavi....ti ne izlaziš iz glave....
kad pomislim da će suze poteć stiže poruka, prijatelj dolazi vidjet me...
nemam vremena za razmišljanje o tebi...
dok pijuckamo čaj vrijeme prolazi...on odlazi...
ponovno ostajem sama sa svojim mislima....sa uspomenama...
vrijeme nekako prođe...spremam se, odlazim iz svoja četri zida koja mi mira nedaju...
večer provodim u ugodnom društvu...
dolazim doma...misli su samo to čekale...
više nemam svoju samoću...u njoj si ti...
bez obzira što nisam zaljubljena ko kreten osjećam te...stalo mi je...
fališ mi toliko da bol mogu opipati...
želim te nazvat...čuti tvoj glas ali nema smisla....nije pravo vrijeme ni situacija...hoće li ikada biti to pravo vrijeme i prava situacija??
neće....
još ću te nositi pod kožom...nadam se ne predugo....
davno, davno sam otvorila svoj prvi blog...piskarala sam kad bi mi se piskaralo...kad bi mi bilo teže imala sam inspiraciju, pisala o svemu i svačemu.....
sada....ponovno sam odlučila piskarat, na drugoj adresu...zašto? osoba koja je ostavila ožiljke na mom srcu, duši imala je pristup mojoj intimi.. mogao je saznat sve što nisam željela da sazna...
sada isto na pladanj stavljam svoju intimu, ali ovaj put ovijena plaštom anonimnosti...
svjesna sam da će netko tko me poznaje znat za ovaj moj blog ali nije važno, prijatelji, pravi prijatelji smiju imat
